TJESKOBA, NEMIR I TIŠINA

nedjelja , 25.10.2015.

Tjeskoba, nemir i tišina...
obuzimaju me sve više.
Srce mi kaže...vrišti,
a glava šapuće...tiho, tiše.

Tresu mi se ruke,
čelo mi nabori iskriviše.
Od nejasne mi se tišine
u mislima sve izbriše.

Rekla bih toliko toga,
samo kad bi bilo prilike.
Kad bih reći barem mogla
koliko noćas trebam te.

Tjeskoba, nemir i tišina...
san na oči ne dolazi,
ni riječi ne čujem
samo osjećam kako odlaziš...

Poezija

subota , 24.10.2015.

Pisati prozu može se i rutinski, odlučimo sjesti za stol i pisati. Ne kažem da je lako, ali poezija...to je trenutak, trenutak kad kakva nježna duša osjeti potrebu prenijeti svoje osjećaje na papir. Trenutak koji jako lako isklizne iz ruku ako ga ne uspijemo na vrijeme uhvatiti.
Taj osjećaj, kad pjesma jednostavno izađe iz mene i, bez imalo forsiranja...prirodno, pojavi se ispisana pred mojim očima, taj je osjećaj među najčišćima na svijetu i zato vi koji ga osjećate na isti način...uživajte u svakoj sekundi.



ČEŽNJA

petak , 23.10.2015.

O, kako želim da se vratiš,
samo da obujmim te rukama.
Do grada mog nakratko da svratiš,
i zagriješ mi krv u venama.

Za stiskom tvoje ruke,
moja ruka čezne.
Skrati srećo moje muke
i dopusti toplini da te stegne.

Čekat ću te do posljednjeg daha
da takneš mi napete grudi.
Volim te s malom dozom straha
da usne tvoje ne izgubim.

NEMA TE...

Kad se noć nadvije nada mnom,
obuzima me sjeta.
Za pojavom plačem zanosnom
još od kraja ljeta.

Vrijeme stoji otkad te nema,
pred sudbinom ja padam na koljena.
Ni ne znam što ona mi sprema,
samo znam da sam bez tebe slomljena.

MUŠKA ŽENA

četvrtak , 22.10.2015.

Naslov je možda zbunjujući, pa da pojasnim. Ja sam žensko i osjećam se tako no ljude zbunjuje moja pojava jer nosim mušku odjeću i imam kratku kosu. Kužim kad se neko zabuni i stvarno to ne uzimam ljudima za zlo, naučila sam se tome smijati, ali ne razumijem zašto neki imaju potrebu osuđivati me na temelju toga. Oblačim se onako kako se ja najbolje osjećam, samo zato što to nije uobičajeno ne znači da je krivo. Očito u ovom primitivizmu koje nas okružuje to jako malo ljudi shvaća. Ne tražim čak ni razumijevanje, samo suzdržavanje od bilo kakvih ponižavajućih i uvredljivih komentara. Mislim da općenito ljudi koji vrijeđaju na temelju izgleda samim time vrijeđaju vlastitu inteligenciju koja očito i nije na nekoj previsokoj razini. Živi i pusti druge da žive... smokin

Probijanje leda...

utorak , 20.10.2015.

Svi koji imaju imalo iskustva s nečim tog tipa, znaju da u Hrvatskoj homoseksualnost nije dobrodošla u 90% slučajeva.
Tako se i ja redovito susrećem s homofobnim ispadima. Većinom nisu to neke uvrede, jako su primitivne zapravo. Prolazim jednog dana ulicom i uhvatim podrugljiv pogled neke priproste seljačine i slučajno ga čujem kako govori nekom liku do sebe: "Daj gle ovu lezbaču!". Dobro je frajeru, svi znamo da je nebo plavo, a trava zelena, zaista nije potrebno to naglasiti svaki put kad vidimo jedno od toga. Bila sam i ja u fazi života kada sam se silno trudila prikriti ono što jesam, ali zapravo, sad, boli me k**ac za to. Većina ljudi odmah na prvu shvaća da sam homoseksualne orijentacije (ali samo kad shvate da nisam muško). Izgledam onako kako se ja najbolje osjećam i nemam se čega sramiti. Uglavnom, smatram da je u našoj državi prevelika koncentracija homofoba i da je situacija u društvu zabrinjavajuća. Napadaju se svi koji su drugačiji, i ne govorim samo o homoseksualcima nego o čitavoj LGBTQ populaciji, ali i pripadnicima bilo kakvih drugih manjina (srba, ateista, afroamerikanaca, roma, itd...). Društvo bez mrzitelja svega što je drugačije nikada neće postojati, ali sigurna sam da nisam jedino ja mišljenja da bi svijet bio ljepši s više tolerancije, a manje diskriminacije.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.